Politički predstavnici dalmatinskih Srba u vrijeme Kraljevine SHS/Jugoslavije

Milan Gulić, POLITIČKI PREDSTAVNICI DALMATINSKIH SRBA U VRIJEME KRALJEVINE SHS/JUGOSLAVIJE

doi: 10.29362/2237.gul.35-66

U novu, jugoslovensku državu dalmatinski Srbi su ušli kao zajednica sa ozbiljnom i dugom tradicijom političkih borbi u austrougarskom političkom sistemu. Ta tradicija je, međutim, nasilno bila prekinuta represivnom politikom austrougarskih vlasti poslije izbijanja Prvog svjetskog rata. U novoj državi dalmatinski Srbi se nisu angažovali u punoj mjeri. Međutim, iako se činilo da su se dalmatinski Srbi uspavali, njihovi politički predstavnici stizali su čak i do ministarskih pozicija. Osim toga, dalmatinski Srbi su prosječno imali po četiri predstavnika u svakom skupštinskom sazivu, a tokom devetogodišnjeg rada Senata dali su i četiri senatora. Ipak, njihovi dometi su bili ograničeni. Zbog toga problem Srba iz Dalmacije nije podrobnije razmatran u vrhu vlasti u Beogradu. O njima se govorilo samo na lokalnom nivou, tj. njima se rukovodilo iz Dubrovnika i Splita, a kasnije, u vrijeme Banovine Hrvatske, prvi put iz Zagreba. U radu se daju portreti najznačajnijih političkih predstavnika dalmatinskih Srba u vremenu između dva svjetska rata. Članak je zasnovan na arhivskim dokumentima, objavljenim dokumentima, štampi i stručnoj istoriografskoj literaturi.

Milan Gulić, POLITICAL REPRESENTATIVES OF THE SERBS IN DALMATIA

During the existence of the Yugoslav kingdom (1918–1941) the Dalmatian Serbs had their representatives at the top of the authorities in Belgrade. In the twenties the key political figure among Dalmatian Serbs was Ljubomir Jovanović, while in the thirties that were Nikola Subotić and Nikola Novaković. The Dalmatian Serbs had two ministers, four senators, and four deputies in almost every parliamentary convening. Serbian political representatives from Dalmatia mostly came from the vicinity of Benkovac and Knin in North Dalmatia and from the Bay of Kotor to the far south of Dalmatia. It was only occasionally that the deputies were from Dubrovnik, Sinj and Biograd. Regardless of the fact that the number of Serbs among the Dalmatian political representatives was more important than the number of Serbs in the total population of Dalmatia, the huge question is did they were the real representatives of the Dalmatian Serbs, or „only“ a Dalmatian Serbs. In addition, the question was, how realistic were their real achievements in the struggle for the rights of the Dalmatian Serbs, given all other problems that the Yugoslav kingdom faced in the course of over 22 years of existence.